Globalne zalihe nafte i naftnih derivata mogle bi do kraja godine pasti na najnižu razinu od 2003. godine, upozorava američka Uprava za energetiku (EIA). Istodobno, rat u regiji Perzijskog zaljeva, poremećaji u proizvodnji i neizvjesnost oko otvaranja Hormuškog tjesnaca stvaraju pritisak na tržište koji bi mogao ponovno pogurati cijene energenata prema razinama koje svjetsko gospodarstvo nije vidjelo godinama.

Za poslovnu zajednicu ovo nije samo energetska vijest.

Riječ je o potencijalnom novom valu troškova koji bi mogao utjecati na proizvodnju, transport, logistiku, inflacijuInflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vre... i profitabilnost kompanija diljem svijeta.

Svijet troši naftu brže nego što je uspijeva nadoknaditi
Prema procjenama američke Uprave za energetiku, ukupne zalihe nafte i derivata u zemljama članicama OECD-a do kraja godine mogle bi pasti ispod 2,3 milijarde barela.

Ako se ta procjena ostvari, riječ je o najnižoj razini otkako se vodi službena evidencija.

Problem nije samo smanjenje zaliha.

Problem je brzina kojom se one troše.

Članice Međunarodne agencije za energiju (IEA) već su morale posegnuti za strateškim rezervama. Sredinom ožujka odlučeno je da se na tržište plasira gotovo 412 milijuna barela nafte i derivata kako bi se ublažile posljedice poremećaja u opskrbi.

Ni to, međutim, nije zaustavilo pad globalnih rezervi.

Prema podacima IEA-e, svjetske zalihe smanjile su se za 129 milijuna barela u ožujku te za dodatnih 117 milijuna barela u travnju.

Drugim riječima, tržište trenutno troši više nego što proizvodi.

Perzijski zaljev ponovno postaje ključna točka svjetske ekonomije
Središte aktualne krize nalazi se u regiji Perzijskog zaljeva.

Rat i prekidi proizvodnje iz sustava su uklonili približno 11 milijuna barela nafte dnevno, što predstavlja jedan od najvećih poremećaja opskrbe posljednjih desetljeća.

Takav gubitak ne može se brzo nadoknaditi.

Zbog toga tržište već mjesecima ovisi o strateškim rezervama koje služe kao svojevrsni amortizer između ponude i potražnje.

Posebnu pozornost investitora privlači Hormuški tjesnac, jedan od najvažnijih energetskih koridora na svijetu.

Kroz njega u normalnim okolnostima prolazi približno 20 posto globalne trgovine naftom.

Svaka neizvjesnost vezana uz njegov rad automatski povećava nervozu na tržištu i podiže cijene energenata.

Iako američke vlasti svoje prognoze temelje na pretpostavci da će promet kroz Hormuz biti normaliziran tijekom trećeg tromjesečja, upozoravaju da bi potpuni oporavak mogao trajati mjesecima.

Zašto cijene još nisu eksplodirale
Na prvi pogled postoji očit paradoks.

Zalihe padaju, proizvodnja je smanjena, a tržište ne pokazuje paničnu reakciju.

Razlog leži u očekivanjima.

Posljednjih tjedana cijene su stabilizirane zahvaljujući signalima da bi mogao biti postignut sporazum s Iranom koji bi omogućio ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca i postupnu normalizaciju opskrbe.

Međutim, američka Uprava za energetiku upozorava da takav sporazum još uvijek nije finaliziran.

Dok god proizvodnja ostaje ograničena, a zalihe se smanjuju, tržište ostaje izloženo novim cjenovnim šokovima.

Drugim riječima, današnja stabilnost cijena više se temelji na očekivanjima nego na stvarnom poboljšanju situacije.

Što visoke cijene nafte znače za poslovanje
Kada raste cijena nafte, posljedice ne osjećaju samo energetske kompanije.

Osjeća ih gotovo cijelo gospodarstvo.

Skuplje gorivo povećava troškove prijevoza.

Skuplji prijevoz povećava logističke troškove.

Veći logistički troškovi povećavaju cijene proizvoda i usluga.

Na kraju trošak dolazi do potrošača.

Zbog toga se cijena nafte često promatra kao jedan od najvažnijih pokazatelja budućih inflacijskih kretanja.

Za kompanije koje posluju s niskim maržama čak i relativno mali rast cijena energenata može značajno smanjiti profitabilnost.

Posebno su izloženi transportni sektor, industrijska proizvodnja, kemijska industrija, poljoprivreda i zračni promet.

Tržište ulazi u novu fazu: Visoke cijene počinju uništavati potražnju
Jedan od najzanimljivijih dijelova nove prognoze američke agencije odnosi se na potražnju.

Po prvi put od pandemijske 2020. godine očekuje se pad globalne potražnje za naftom.

Agencija sada procjenjuje da će svjetska potrošnja ove godine pasti za 1,1 milijun barela dnevno.

To je značajan zaokret u odnosu na raniju prognozu koja je predviđala rast potražnje.

Razlog nije gospodarska transformacija niti ubrzani prelazak na obnovljive izvore energije.

Razlog su visoke cijene.

Kada energija postane preskupa, tržište se prilagođava.

Tvrtke smanjuju potrošnju.

Države uvode mjere štednje.

Potrošači mijenjaju navike.

Takva pojava poznata je kao „uništavanje potražnje“ i često označava trenutak kada visoke cijene počinju negativno utjecati na gospodarsku aktivnost.

Pred svijetom je test otpornosti
Aktualna situacija pokazuje koliko je globalno gospodarstvo i dalje ovisno o stabilnim tokovima nafte unatoč snažnom rastu ulaganja u obnovljive izvore energije.

Najveći rizik za tržište danas nije samo manjak nafte nego kombinacija smanjenih zaliha, geopolitičke neizvjesnosti i sporog oporavka proizvodnje.

Ako se opskrba normalizira, tržište bi moglo izbjeći ozbiljniji šok.

Ako se poremećaji nastave, poslovna zajednica mogla bi se ponovno suočiti s rastom troškova, pritiskom na marže i novim inflacijskim valom.

Za menadžere, investitore i poduzetnike to znači da energija ponovno postaje jedan od ključnih faktora poslovnog planiranja.

A kada globalne zalihe nafte padnu na najnižu razinu u više od dva desetljeća, tržište vrlo jasno poručuje da razdoblje energetske neizvjesnosti još nije završilo, piše financa.