Dnevni.ba - PRELOADER

ZLOČINAČKA AFERA: Pljačka obavljena iza leđa Jelke Milićević, Vjekoslava Mandića i Davora Pehara?

20 Svi 2020


ZLOČINAČKA AFERA: Pljačka obavljena iza leđa Jelke Milićević, Vjekoslava Mandića i Davora Pehara?

Grubo kršenje zakona bi bilo ako se potvrde špekulacije da je nečija fantomska ruka stavila potpis „za“, dakle u ime federalne ministrice financija za gotovinski transfer 10,5 milijuna prema Fahrudinu Solaku, koje je on ekspresno uplatio na račun „Srebrene maline“ dok su famozni respiratori još bili u kineskoj magli. Što o aferi (ne) znaju Miličević, Mandić i Pehar?

I dok se zločinačka afera oko kupovine 'škart' respiratora dramatično razvlači po sarajevskim zgradama i kuloarima, što podgrijava sumnje i strahove da će zakon i pravo opet biti izigrani i neće presuditi bestidnim lopovima, nekako se na margini nezapamćenog zločinačkog pothvata provlači pozicija i eventualna uloga nekih ključnih ljudi u federalnim institucijama: ministrice financija Jelke Miličević, ministra zdravstva Vjekoslava Mandića i, jako bitnog ravnatelja federalnog Zavoda za javno zdravstvo dr. Davora Pehara.

Nejasnoće i kriminal

Naizgled, njhove pozicije ministara, ravnatelja, ali i članova Kriznog stožera civilne zaštite su gotovo nezaobilazne u svim detaljima i procesima, pa i javnim nabavkama, u tijeku stanja nesreće izazvanog pandemijom koronavirusa.

Međutim, barem do sada sve upućuje na jednu doista šokantu opciju da su se ključni akteri poslužili neviđenom vratolomijom i višemilijunsku pljačku Federacije obavili bez ministara Miličević i Mandić i prvog čovjeka Zavoda za zdravstvo Pehara. Ne treba biti posebno inteligentan kako su oni bili očigledno nepovjerljivi i zbog toga što su svi Hrvati, što su članovi 'neprijateljskog' HDZ-a BiH i što bi za 'zločince' bilo jako rizično i pokušati uvući te osobe u grozni kriminal.

Ali, da ne prejudiciramo, istraga koja je već započela višesatnim saslušanjem Jelke Milićević će ogoliti stvarnu ulogu u skandalu navedenih hrvatskih perjanica u federalnim institucijama. Surovo kršenje zakona bi bilo ako se potvrde špekulacije po sarajevskom minderu da je nečija fantomska ruka stavila potpis „za“, dakle u ime federalne ministrice financija Jelke Milićević, za gotovinski transfer 10,5 milijuna prema Fahrudinu Solaku, koje je on ekspresno uplatio na račun 'Srebrene maline' dok su famozni respiratori još bili u kineskoj magli. 

Ministrica Miličević je odmah u startu energično demantirala bilo kakvu povezanost s kupovinom respiratora i dala do znanja da ništa nije potpisivala. Ona je bila na fatalnoj sjednici Vlade FBiH kada je zaključeno da se može 'zaobići' Zakon o javnim nabavkama, a otvoreno je pitanje je li digla svoju ruku za dodjelu tako osjetljivog posla 'malinarima' iz  Srebrenice ili je to, kako tvrdi, doista urađeno bez njezine suglasnosti.  

I ministar zdravstva Vjekoslav Mandić je bio na toj 'škakljivoj' sjednici i iz objevljenih stenograma je upozoravao na osjetljivost suspenzije Zakona o javnim nabavkama, a kasnije se u sapunici oko respiratora nigdje ne spominje njegovo ime. 

I ravnatelj federalnog Zavoda za javno zdravstvo Davor Pehar je u nekoliko navrata tvrdio kako osobno on i Zavod nemaju ništa s tom kupovinom. A, po svemu, logici i struci, Zavod pa i Ministarstvo zdravstva bi trebalo voditi presudnu stručnu ulogu.

Tko je sastavio ponudu?

Naime, nadobudni patriota Fikret Hodžić, očigledno se nije džaba slikao s beretkon sa ljiljanima, je nedavno priznao kako 'nema pojma' o respiratorima, ali ga je poduzetnički 'čip' mobilizirao da u razdoblju krize i gašenja proizvodnje pokuša trgovinom i neskrivenim vezama za nekim važnim ljudima, spasiti kompaniju i nešto zaraditi. 

Prvo je, naravno, cinično poručivao kako mu je bio prioritetni cilj pomoći bolesnim ljudima i državi, međutim ubrzo će doći pod sumnju da je počinio teški grijeh, moguću udruženu zločinačku pljačku na nevolji bolesnih ljudi i smrti pokojnika. 

Ako Hodžić 'nema pojma' o famoznim strojevima za disanje i moguće spašavanje života, nameće se jedino razumno i prevažno pitanje, a tko je onda  sastavio tako stručnu specifikaciju respiratora da ona odmah 'osvoji' ljude u Vladi FBiH i Fahrudina Solaka u civilnoj zaštiti i bude prihvaćena kao najbolja ponuda.  

Netko stručan, a nikako bestidno nestručan, je te silne stručne detalje morao primamljivo poredati. Po ustaljenoj zakonskoj proceduri to bi svakako trebao biti Zavod za javno zdravstvo čija prethodna suglasnost je morala biti prevaga kod donošenja konačne odluke. A ravnatelj Davor Pehar tvrdi da o tome ništa ne zna i da se Zavod nije bavio kupovinom respiratora.  

Očigledno je da će baš ovaj detalj biti ponajveći izazov u istrazi, a možda i jedan od ključnih. Uz naravno cijenu respiratora i ukupni iznos transfera. Vlasnik 'Srebrene maline' je možda i nesmotreno otkrio jedan bitan detalj o kojem se malo priča, unatoč zabrani svog odvjetnika da se previše ne zalijeće u detalje, jer može sebi skočiti u stomak. 

Naime, Hodžić je na jednoj lokalnoj sarajevskoj televiziji, na pitanje kako je definirao konačnu i tako visoku cijenu, ne baš lucidno pojašnjavao da cijena respiratora na tržištu, pa dakle i u Kini, gotovo svakodnevno skače, tako da je,  po njemu, to bio razlog što su na koncu respiratori za Federaciju kupljeni gotovo po astronomskoj cijeni u odnosu na transfere sličnih strojeva koje je, primjerice, kupila Srbija ili Crna Gora. 

To je neekonomsko, providno, ali vrlo simptomatično pojašnjenje, koje zapravo opet nekoga teško kompromitira, jer se u ponudama isključivo šalju fiksne cijene, a svako možebitno klizanje je rizik dobavljača. Tu nešto zaudara.  

Tome u prilog ide i Hodžićeva tvrdnja da nitko s njim nije 'pravio bilo kakav tal'. Ali nije demantirao sumnje da je netko možda izvan 'Srebrene maline' maznuo plijen. Policija i tužitelji doista imaju pune ruke posla i štofa. J. S.

Sumnje u kriminal i za vrijeme poplava 2014. godine
Po Maglaju, gradiću na rijeci Bosni na prometnici M-17 prema sjeveru zemlje, ovih dana se iznova sjećaju Fahrudina Solaka, ravnatelja Uprave civilne zaštite i njegovog 'pomaganja' teško stradalom pučanstvu i općini od razornih poplava 2014. godine. Sa gnušanjem pričaju kako je Solak ušao u grad ušminkan čistom odorom, s tamnim naočalama, motorolama, u pratnji zgodnih suradnica, ali i s nekom kompanijom iz Breze čiji su strojevi trebali obuzdavati divlju Bosnu, ali i krčiti i čistiti tone hamelja kojeg je ta rijeka izbacila. Čelnici općine tvrde kako im je tvrtka iz Breze ispostavila fakturu od 600 tisuća maraka za “pruženu pomoć“. U Maglaju su mislili da se radi o humanoj gesti ravnatelja Civilne zaštite i podrazumijevalo se da će Solak i platiti strojeve iz Breze pa ih je tim više šokirala i izbezumila faktura koju su dobili, a koju, naravno, niti do danas nisu platiti.

DNEVNI


U novom broju donosimo

Novi broj

13 h 2 min

U novom broju donosimo

Novi broj

20 Stu 2024

U novom broju donosimo

Novi broj

19 Stu 2024