EU - dogovor o deportacijskim centrima u trećim zemljama
EU planira strožu politiku azila. Uz stroža pravila, odbijene podnositelje zahtjeva trebalo bi se moći slati i u treće zemlje. Partnerskih država za taj pravno kontroverzan plan zasad gotovo da i nema.
Veći broj i brže deportacije odbijenih tražitelja azila – to Europska unija ubuduće želi postići prije svega na tri načina: prvo, postupci deportacije unutar EU-a trebali bi postati učinkovitiji tako što će se negativne odluke o azilu međusobno priznavati i moći provoditi u svakoj članici Unije. Drugo, osobama koje su dužne napustiti zemlju trebale bi se ujednačeno smanjivati naknade ako ne surađuju. Također bi se trebalo produžiti moguće zadržavanje u pritvoru radi deportacije.
I treće: politički je otvoren put za uspostavu deportacijskih centara u trećim državama. Tamo bi se mogli slati odbijeni tražitelji azila čija deportacija inače ne uspijeva, primjerice zato što ih matična zemlja ne prima natrag. Formalna suglasnost država članica i Europskog parlamenta još uvijek nedostaje.
Uredba o vraćanju time je ključna dopuna reforme azila EU-a, koja 12. lipnja u potpunosti stupa na snagu. Naime, prošle je godine samo svaki četvrti odbijeni podnositelj zahtjeva za dodjelu azila (28 posto) doista napustio EU. „S novim pravilima konačno imamo veću kontrolu nad time da se vraćanja dosljedno provode. To je ono što građani očekuju – i to im isporučujemo“, rekao je nadležni europski povjerenik za unutarnje poslove Magnus Brunner.
Dobrindt želi partnerske države do kraja godine
Savezni ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt (CSU) već je najavio da Njemačka želi zajedno sa skupinom članica EU-a – među njima Austrijom, Danskom i Grčkom – do kraja godine sklopiti sporazume s trećim zemljama o uspostavi deportacijskih centara. Konkretnih odluka nema. Kao mogući partneri često se spominju zemlje poput Ruande, Libije, Mauritanije, Uzbekistana i Etiopije.
Nizozemska je već dogovorila uspostavu takvog centra s Ugandom. Prije toga je Italija već sklopila sličnu suradnju s Albanijom. Nedugo nakon što su prvi ljudi stigli u centre u Albaniji, projekt je privremeno morao biti zaustavljen zbog pravnih poteškoća.
Europski sud pravde (EuGH) je u svom pravnom mišljenju iz travnja zaključio da sporni talijanski deportacijski centri u Albaniji ne krše europsko pravo. No uz preduvjet da ljudi ondje i dalje imaju pravnu pomoć i jezičnu podršku te da mogu održavati kontakt sa svojom obitelji i nadležnim tijelima.
Obitelji s djecom mogu završiti u centrima
Glasnogovornica za unutarnju politiku europskih socijaldemokrata Brigit Sippel (SPD) kritizira da za deportacijske centre u trećim državama „ne postoji obvezujući pravni okvir, a time ni jamstvo za poštovanje temeljnih prava". „Takav odnos prema ljudima nije u skladu s njemačkim Ustavom, europskom Poveljom o temeljnim pravima i načelima pravne države", smatra europska parlamentarka.
Prema novim pravilima, ljudi iz EU-a se mogu deportirati u države s kojima nemaju nikakvu povezanost. I obitelji s djecom mogu završiti u tim centrima – što je, kako stoji u uredbi, krajnja mjera i u što kraćem trajanju.
Smanjenje naknada i dulji pritvor radi deportacije
Mnogo toga za Europu ovisi o tome hoće li se ovom Uredbom ljude bez prava na azil uspjeti potaknuti na suradnju – i jedinstvenim pravilima zatvoriti rupe koje omogućuju izbjegavanje napuštanja zemlje.
U slučaju nedostatka suradnje predviđene su mjere kao što su smanjenje naknada ili oduzimanje osobnih dokumenata. Osim toga, dopušteno trajanje pritvora radi deportacije trebalo bi se ujednačeno povećati na 24 mjeseca – uz mogućnost dodatnog produljenja od šest mjeseci, posebno za one koji se smatraju rizikom za nacionalnu sigurnost.
Praktični instrumenti ili širenje panike?
Ova Uredba državama članicama napokon daje praktične instrumente, kaže Lena Düpont (CDU), glasnogovornica za unutarnju politiku kluba zastupnika europskih pučana: „Jasna obveza suradnje za osobe koje moraju napustiti zemlju, bolje korištenje europskih informacijskih sustava, učinkovitije zabrane ulaska i jasan pravni okvir za vraćanja u suradnji s trećim državama.“
S druge strane, prema mišljenju socijaldemokratske zastupnice Sippel, ovaj je dogovor znak da EU „unatoč smanjenom broju dolazaka popušta širenju panike desnice u Europi“. To znači „drastično pogoršanje prava pogođenih osoba. Jer se sve njih de facto tretira kao kriminalce."
Ako Europski parlament i Vijeće EU-a još formalno odobre dogovor, nova pravila o deportaciji mogla bi stupiti na snagu u roku od 18 mjeseci. Mogućnost deportacijskih centara u trećim državama mogla bi se primijeniti i ranije – pod uvjetom da se pronađe dovoljno država koje su spremne primiti migrante, piše DW.