Europska unija ulazi u novu fazu gospodarskog odnosa s Kinom. Nakon godina balansiranja između trgovinske suradnje i geopolitičke opreznosti, Bruxelles sada otvoreno priprema mehanizme za snažniju zaštitu europske industrije od pritiska kineskog uvoza i državnih subvencija.

Prema nacrtu dokumenta Europske komisije, o kojem bi lideri država članica trebali raspravljati idućeg mjeseca, fokus više nije samo na trgovinskoj konkurenciji. Fokus je na industrijskoj sigurnosti, strateškoj autonomiji i riziku deindustrijalizacije Europe.

Drugim riječima, Bruxelles sve otvorenije priznaje da europski model slobodne trgovine ulazi u sudar s kineskim modelom snažno subvencionirane industrijske proizvodnje.

Zaštita europske industrije postaje politički prioritet
Europska komisija želi dobiti veće ovlasti za agresivniji odgovor na kineski uvoz u sektorima koje smatra strateški važnima.

Među opcijama koje se razmatraju nalaze se:

carinske kvote
dodatne zaštitne mjere
stroži nadzor subvencioniranih proizvoda
ograničavanje kineskih investicija
novi mehanizmi protiv prekapacitiranosti
Cilj je ubrzati reakciju Bruxellesa u slučajevima kada kineske kompanije, uz snažnu državnu podršku, proizvode ogromne količine robe po cijenama s kojima europski proizvođači teško mogu konkurirati.

Zato zaštita europske industrije više nije samo pitanje trgovine nego pitanje dugoročne ekonomske sigurnosti Europske unije.

Europa strahuje od deindustrijalizacije
Najveći strah europskih institucija nije samo rast trgovinskog deficita s Kinom.

Problem je što dio ključnih europskih sektora već osjeća ozbiljne posljedice jeftinijeg kineskog uvoza.

Automobilska industrija, kemijski sektor, proizvodnja komponenti za obnovljive izvore energije i tehnološka industrija suočavaju se s padom profitabilnosti, smanjenjem proizvodnje i otpuštanjima.

Prošle godine trgovinski manjak Europske unije prema Kini dosegnuo je više od 359 milijardi eura, gotovo petinu više nego godinu ranije.

To je dodatno pojačalo politički pritisak za snažniju zaštitu europske industrije, posebno u sektorima koje Bruxelles smatra strateškima za energetsku tranziciju i tehnološku konkurentnost.

Kina više nije samo trgovinski partner
U Bruxellesu se Kina danas sve manje promatra isključivo kao ekonomski partner, a sve više kao sistemski konkurent.

Europska unija posljednjih godina pokušava smanjiti ovisnost o kineskim:

sirovinama
baterijama
tehnološkoj opremi
solarnim komponentama
telekomunikacijskoj infrastrukturi
Posebnu zabrinutost izazivaju kineska ograničenja izvoza ključnih sirovina koje su nužne za proizvodnju električnih automobila, baterija i vjetroelektrana.

Upravo zato zaštita europske industrije postaje dio puno šire strategije smanjenja geopolitičke ovisnosti o Pekingu.

Njemačka mijenja ton prema Kini
Jedan od najvažnijih političkih signala dolazi iz Njemačke.

Berlin je godinama bio oprezan prema trgovinskoj eskalaciji s Kinom jer velik dio njemačke industrije snažno ovisi o kineskom tržištu.

No rast pritiska na europsku proizvodnju, usporavanje gospodarstva i strah od dugoročnog gubitka industrijske konkurentnosti postupno mijenjaju raspoloženje unutar EU-a.

Bez potpore Njemačke ozbiljnija zaštita europske industrije teško bi bila politički izvediva.

Zato Bruxelles sada vidi priliku za širi europski konsenzus koji prije nekoliko godina nije postojao.

Bruxelles želi nove ovlasti
Ključni problem za Europsku komisiju jest što postojeći trgovinski alati često djeluju presporo u odnosu na brzinu tržišnih promjena.

Zato Bruxelles želi jače mehanizme koji bi omogućili:

brže uvođenje zaštitnih mjera
lakše ograničavanje subvencioniranog uvoza
detaljniji nadzor kineskih investicija
snažniju kontrolu strateških sektora
Međutim, dio članica upozorava da bi pojedine mjere mogle biti u sukobu s pravilima World Trade Organization.

Postoji i bojazan da bi agresivniji pristup mogao izazvati kineske protumjere i dodatno zakomplicirati globalne trgovinske odnose.

Europa pokušava pronaći ravnotežu između otvorenosti i zaštite
Europska unija sada pokušava riješiti problem koji je godinama ignorirala: kako ostati otvoreno tržište i istodobno zaštititi vlastitu industrijsku bazu.

Jer Europa je desetljećima gradila model temeljen na globalizaciji, slobodnoj trgovini i jeftinom uvozu.

Danas se pokazuje da takav model ima ozbiljne ranjivosti kada konkurent koristi:

snažne državne subvencije
kontrolu ključnih sirovina
golemi proizvodni kapacitet
geopolitički utjecaj
Zato se rasprava o Kini više ne vodi samo oko trgovine. Vodi se oko pitanja koliko Europa želi zadržati vlastitu proizvodnju, tehnologiju i industrijsku autonomiju.

Zaštita europske industrije mogla bi redefinirati ekonomsku politiku EU-a
Ako Bruxelles doista dobije nove ovlasti za snažniji trgovinski odgovor, Europa bi mogla ući u najagresivniju fazu industrijske politike posljednjih desetljeća.

To bi značilo:

više državnih potpora
više regulatornih ograničenja
više kontrole stranih ulaganja
jaču industrijsku strategiju
veći fokus na europsku proizvodnju
Za kompanije to otvara i prilike i rizike.

Dio europske industrije mogao bi profitirati od snažnije zaštite tržišta, dok bi izvoznici i kompanije povezane s Kinom mogli osjetiti veći regulatorni i politički pritisak.

Jedno je ipak jasno: zaštita europske industrije postaje jedna od najvažnijih ekonomskih tema Europske unije u godinama koje dolaze, piše financa.