Supermarketi nisu baš mjesta tišine i mira. Ljudi se guraju u uskim prolazima jedni pored drugih, kolica se naguravaju stresnim pokretima, a police se prazne i ponovno pune. Istovremeno, postoje izuzetno visoki higijenski standardi.

Ti su standardi itekako važni. Iako su kupci u supermarketima i diskontima često iznervirani gužvom i rasprodanim omiljenim artiklima, sve to nije ništa u usporedbi s potencijalno prljavom ili čak pokvarenom hranom.
 
S druge strane, očekivati da će trgovine u takvom kaosu biti klinički čiste - također je iluzorno. Na koje znakove ipak potrošači mogu obratiti pažnju kako bi izbjegli nehigijenske supermarkete?

Kako bi se izbjegle katastrofe poput pokvarenog komada mesa ili ribe da završi u vašem hladnjaku, korisno je slijediti nekoliko savjeta. U prvom su planu čistoća i red, no stanje zamrzivača također može otkriti mnogo toga.
 
Tako stručnjakinja za prehrambene proizvode Judith Schryro iz Potrošačkog centra Berlin za objašnjava da stanje rashladnih vitrina i zamrzivača mnogo govori o higijeni u trgovinama.
 
"Kondenzacija ili ledeni kristali na proizvodima ukazuju na temperaturne oscilacije, što je problem osobito kod lako pokvarljive robe. Ako to vidite, ne kupujte meso. A ni druge zamrznute proizvode", prenosi Fenix Magazin.

Naime, konstantna temperatura posebno je važna za meso i ribu.

Također, vitrine sa svježim mesom i ribom i svježe važan su indikator higijenske razine. Tamo bi, prema riječima Schryro, sve moralo biti uredno rashlađeno. Površine moraju biti čiste, ali i raspored proizvoda u vitrini može ukazivati na dobre ili loše uvjete. Sivo meso ili ono koje pušta sok treba izbjegavati. Mirisi su također važan pokazatelj.

Također, otvoreni ili oštećeni proizvodi i ambalaže mogu biti znak za uzbunu.
 
Možda biste pomislili - sve je to u redu, ali kako da baš potrošači sami, kao potpuni laici, procjenjuju higijenu supermarketa? Za to ipak postoje stručnjaci, poput sanitarne inspekcije.

Ali nije tako jednostavno. Primjerice, u Njemačkoj postoji veliki problem s inspekcijama hrane i čak svaka treća inspekcija se ne provodi. Osim toga, tek rijetki okruzi uspijevaju ispuniti zakonske norme.
 
Rezultati higijenskih kontrola također se rijetko objavljuju, što dodatno narušava transparentnost i svijest o situaciji kod potrošača.